Melanholija

    © Amb Maid Čorbić OKAMENJENI U VREMEPLOVU vrijeme teče lagano ljudi bježe od svega što je loše jasan znak jeste da ljudi lete vremeplovom svjetlosti i jasnoća govora od riječi od kamenog traga ostala je samo nada da ljudi shvate da život je jasan znak i pokazatelj da život je čudan jer do jučer smo srećni bili utemeljeni na fotografijama danas je samo trag prošlosti uspomena brižnih upakovanih u mizerni poklon dva sa dva dimenzije faktor inicijalizacije je derivat osjećanja koja naviru vremeplov smo postali od mreže laži svila i kadaif predočeni u energoreciprocitet života ispletenog mišljenja ljudi jesu potkovan čovjek plače kamenog oblika jasnog znaka konture neobrisive neba što plače gromoglasno trpi bol i krv pije iz krajnika. Katarina Kos-Velić Nestajem Osjećas li kako ti izmičem između prstiju zamečem svaki